ručak
Avgust, 02h 02min Ponekad, vrlo, vrlo retko, kao noćas... Kad ne mogu da se uspavam dok iz svesti ne ode misao koja kruži... Pišem... Hoću li je izreći pravim rečima ... a da te ne uplašim? Nedavno, dk smo ručali, posmatrajući jednu golišavu ljubavnu scenu na TV, rekao si - veće je uživanje ovaj ručak! Rekoh polušaljivo - još uvek si mlad za takvu izjavu, a pomislih - hvala ti za to. Ručak omeđen usađenim normama, jasnim i mnogo ranije određenim odnosima, začinjen neizrecivim mislima, nedefinisanim osećanjima, neostvarenim dodirima, nekontrolisanim iskricama bliskosti, odglumljenom ravnodušnošću, tvojim komentarima i tvojim uživanjem..... i za mene je bio uživanje. Izgovorih. Napisah. Da li ću zaspati sada? Psst! Ne govori. Nemoj mi ništa reći. Samo ponekad – ručaj sa mnom! Meni, neplivaču, u stanju u kome sam, ova iluzija pomaže da održim glavu iznad vode. Hvala ti na tome. 02h 32min